Kada je riječ o pločicama za kupaonske i sanitarne prostore, osnovi uvjet koji se pri njihovom odabiru postavlja je otpornost na razne kemijske utjecaje (od sredstava za održavanje higijene i čišćenje) te jednostavnost čišćenja i održavanja kako bi se osigurala potrebna higijenska razina u takvim prostorijama.

Uz to, pločice koje se postavljaju u kupaonicama trebaju imati što veću klasu protuklizavosti. Naravno, pri odabiru veliku ulogu imaju i estetski kriteriji.

Pločice većih dimenzija idealne su za veće kupaonske prostore. U tom slučaju kupaonice možete opremiti tamnijim i intenzivnijim bojama, a naglasak ljepoti  dat će veliki prozori i mnogo prirodnog svjetla. Želite li koristiti tamne pločice u manjim i tamnijim kupaonicama, koristite ih samo kao detalje.

U prostorima s manje prirodnog svjetla koristite pastelne tonove, razne varijante bijele, bež i sl. U svome domu uvijek je dobro imati klasičnu keramiku svijetle boje. Osim što prostoru daje eleganciju, uvijek je u modi.

Uz elemente i aparate, zidne i podne keramičke pločice sastavni su dio kuhinje na koji obraćamo pažnju pri uređenju i gdje najviše pazimo na usklađivanje boja, uzoraka, dizajna…

Kuhinjske pločice imaju tu estetsku funkciju te svakako daju dizajnerski pečat prostoru, no, kao i u kupaonici, njihova uloga u ovoj prostoriji doma također je i funkcionalna. Pločice u kuhinji štite zidove od prljavštine i masnoće, omogućavaju jednostavnije čišćenje i održavanje visoke razine higijene, a njihova otpornost na sredstva za čišćenje, kao i dugovječnost materijala od kojeg su napravljene svakako su nezamjenjive karakteristike.

Imitacija drvenih i kamenih površina neiscrpna je inspiracija za uređenje interijera, a u kuhinji se takve pločice savršeno uklapaju u cjelokupno uređenje. Jednoličnost zidnih pločica za kuhinju, gdje je obično riječ o manjoj kvadraturi, jer se najčešće postavljaju samo između donjih i gornjih elemenata, dobro će ‘razbiti’ tamnija dekor pločica, romantična cvjetna pločica ili zanimljiv kuhinjski motiv digitalno otisnut na keramičku pločicu.

Kad je riječ o bojama keramičkih pločica, osobito je popularno korištenje vrlo zasićene zelene, kao i ljubičaste boje te kontrastnih crno-bijelih kombinacija, kako u kupaonici, tako i u kuhinji. Efektna kombinacija je spajanje pastelno plave i sjajno narančaste boje. Izražene boje izvrsno se slažu s gotovo svim ostalim materijalima… od drva do metalnih detalja. Pastelne, kremaste i bež nijanse, svijetli tonovi sive ili zelene, pa i žute pridonijet će nježnosti dizajnerskog potpisa te su česti izbor pločica za kuhinje klasičnog i rustikalnog stila.

Kao vodič kod polaganja pločica poslužit će Vam plan sa slijedećim naputcima:

• Polaganje pločica povjerite stručno osposobljenoj osobi.
• Pažljivo izračunajte površinu koju ćete popločiti, uz preporuku 10% dodatne količine keramičkih pločica.
• Provjerite nijansu pločica kako biste bili sigurni da je jedna nijansa za određeni prostor.
• Prije postavljanja pločica provjerite da svi paketi pločica imaju istu oznaku kalibara i nijanse na kutiji.
• Ukoliko se kombiniraju pločice (isti artikli u različitim bojama), sve pločice moraju biti istog kalibra.
• Pločice s većom  vodoupojnošću  prije polaganja potrebno je namočiti u vodu.
• Sve vrste keramičkih pločica postavljaju se na podlogu koja mora biti čvrsta, suha,   nezaleđena, stabilna oblika, čista (od prašine ulja, nevezanih čestica i ostataka materijala) uz korištenje specijalnih ljepila za pločice prema uputi proizvođača ljepila.
• Pločice za unutarnje oblaganje lijepe se ljepilom za unutarnje oblaganje.
• Visoko elastično ljepilo (flexi) se koristi kod lijepljenja na podlogu na kojoj su već polijepljene pločice kao i za vanjska oblaganja.
• Najčešće podloge na koje se lijepe pločice su žbuka, estrih, beton, gips, kartonske ploče, postojeća keramička obloga i iverica.
• Polaganje keramičkih pločica na beton. Keramičke pločice se mogu postavljati na beton minimalno tri mjeseca nakon sušenja betona. Beton prilikom sušenja gubi  na volumenu, odnosno dolazi do stezanja uslijed čega nastaju naponi koji nadmašuju čvrstoću ljepila pa mogu uzrokovati pucanje pločica.
• Polaganje keramičkih pločica na estrih. Od cementnog estriha vrijeme sušenja iznosi minimalno 28 dana, odnosno 8 dana ukoliko se radi o brzo vezujućem estrihu. Po tehničkim pravilima normalno sušenje iznosi 10 – 15 dana po 1 cm debljine estriha. Ovisno o dobu godine i temperaturi period sušenja se smanjuje odnosno povećava.
• Polaganje keramičkih pločica na žbuku. Keramičke pločice se mogu polagati najranije sedam dana nakon nanošenja cementne žbuke. Kod žbuka koje sadrže gips, polaganje keramike može započeti oko 5 tjedana nakon žbukanja (ovisno o godišnjem dobu), a preostali postotak vlage smije iznositi najviše 3% (mjerenje CM metodom).
• Polaganje keramičkih pločica na gips-kartonske ploče ili ploče od iverice. Za lijepljenje pločica koristi se flexi ljepilo. Na podlogu se prije lijepljenja nanosi sredstvo za podloge. Za fugiranje se koristi specijalna masa za fugiranje, a dilatacijske fuge se popunjavaju odgovarajućim trajno-elastičnim kitom.
• Postavljanje keramičkih pločica na stare keramičke obloge. Keramičke pločice se mogu lijepiti na postojeće pločice samo ako se one dobro zalijepljene na podlogu. Staru keramičku oblogu najprije treba očistiti od masnih naslaga te maksimalno oštetiti površinu starih pločica. Nakog toga, prije lijepljenja potrebno je nanijeti sredstvo za podloge. Kada je premaz sasvim suh pločice se lijepe flexi ljepilom uz poštivanje uputa proizvođača.
• Pločice se moraju postavljati s fugom. Minimalna širina fuge je naznačena na kartonskoj ambalaži pločica. Za fugiranje treba koristiti specijalne mase za fugiranje pojedinih tipova pločica i pridržavati se uputa proizvođača. Pločice se fugiraju 2-3 dana nakon njihova lijepljenja. Prije fugiranja potrebno je očistiti fugu od prašine i mase za lijepljenje. Fugu je potrebno u potpunosti ispuniti masom kako bi se spriječilo pucanje fuge i vlaženje pločica preko fuge. Za postizanje ujednačenih fuga, koriste se križići za tu namjenu.

Treba zapamtiti sljedeća tri aspekta kod polaganja keramičkih pločica:

1. Nakon postavljanja pločica potrebno je određeno vrijeme da se vezivo dobro stvrdne, stoga nemojte odmah nakon polaganja hodati po pločicama ili na njih stavljati težak namještaj, bez zaštitnih dasaka.

2. Ako na upravo popločenoj površini morate obaviti električni ili vodovodni posao, površinu dobro zaštitite kako biste spriječili oštećenja (ogrebotine).

3. Za čišćenje popločene površine koristite odgovarajuće blage deterdžente. Izbjegavajte abrazivna sredstva za čišćenje.

Imajte na umu, ljepota i trajnost dobivene površine ovise o tome s koliko profesionalnosti i pažnje pristupate polaganju pločica kao i o njihovu  kasnijem održavanju.

Riječ „keramika“ potječe od grčke riječi „keramos“ što znači pečena zemlja.

Keramičke pločice su ravni i razmjerno tanki građevinski proizvodi za čiju se izradu koristi smjesa prirodne gline i raznih dodataka, dok završni izgled i svojstva dobivaju toplinskom obradom (pečenjem).

Pečenje je završni korak procesa proizvodnje pločica pri čemu se sirovi materijal obrađuje na visokim temperaturama (do 1250 °C) čime se postiže očvršćivanje tijela i glazure (ako postoji).

Dakle, sastoje se od tijela i površine koja može biti glazirana i neglazirana. Glazirane pločice imaju neprozirnu ili prozirnu glazuru koja je na tijelo nanesena postupkom pečenja čime nastaje ravna i nepropusna površina koja se može bogato ukrašavati.

Neglazirane pločice nakon pečenja mogu se ostaviti neobrađene, pri čemu boju i teksturu dobivaju zahvaljujući sirovini koja je korištena za njihovu izradu, a mogu se bojiti primjenom oksida koji se disperziraju u tijelu.

Pločice od prirodne gline mogu biti prešane ili ekstrudirane. Prešane pločice oblikovane su postupkom prešanja pri čemu se fino mljeveni materijal pod visokim tlakom prije pečenja oblikuje u kalupima.

Nazivaju se i suho pečenim  pločicama. Ekstrudirane pločice oblikovane su postupkom ekstruzije (istiskivanja) pri čemu se sirovi materijal prije pečenja u plastičnom stanju istiskuje u dugu ploču koja se potom reže na potrebne dimenzije.

Kroz povijest čovjek je nastojao trajno uljepšati životni prostor, ali tako da bude siguran za zdravlje.

Vođen tom potrebom proizveo je keramičke pločice i to još prije više od 4000 godina.Keramičke pločice pronađene su u najstarijim piramidama, u ruševinama Babilona i antičkih grčih gradova.

S ukrašavanjem keramičkih pločica započelo se na Bliskom Istoku, a do savršenstva je dovedeno u Perziji.
Od europskih zemalja značajniju ulogu u njihovu povijesnom razvoju imale su Španjolska, Italija, Engleska, Nizozemska i Njemačka.

Najstarija tehnika proizvodnje keramičkih pločica počivala je na ručnoj izradi i oblikovanju.

Pločice su se izrađivale od vlažne gline, a potom sušene na suncu ili pečene. Kasnije se kao tehnička pomoć pojavljuju drveni kalupi.

Proizvodnja je doživjela revoluciju 1840-ih uvođenjem metode prešanja, koja se temeljila na prešanju suhe gline između dva metalna alata. Tim unapređenjem započinje mehanizacija proizvodnje.

U posljednjih dvadeset godina zabilježen je snažan tehnološki napredak, a proizvodnja keramičkih pločica postaje masovna. Danas europska industrija proizvodi oko četvrtine svjetske proizvodnje, a sve veći udio zauzima Kina.

Keramičke pločice imaju brojne prednosti pri upotrebi u odnosu na ostale materijale.

Zbog svojih dobrih karakteristika keramičke pločice imaju prednost pred ostalim materijalima:

• mogućnost izbora najrazličitijih dimenzija, boja i dizajna
• visoka čvrstoća (trajnost)
• otpornost na habanje
• otpornost na kemikalije
• otpornost na vatru
• nema štetnog utjecaja na okoliš i na zdravlje

Utjecaj keramičke industrije na okoliš je smanjen zahvaljujući najnovijim tehnoloških rješenjima i novom tehnologijom monopaljenja u odnosu na bipaljenje.

Keramičke pločice oblikuju se procesom prešanja ili ekstruzijom, a potom suše i peku na vrlo visokoj temperaturi.

Najčešći oblici keramičkih pločica su kvadrati i pravokutnici, ali se pojavljuju i u svim ostalim oblicima, kao trokuti, krugovi, rombovi i sl.

Dimenzije variraju od svega nekoliko centimetara (mozaici) pa sve do pločica dimenzija koje se mjere u metrima. Debljina može biti od 5 mm za zidne pločice pa do preko 25 mm za neke vrste ekstrudiranih pločica.

Osnovnu klasifikaciju pločica čine glazirane i neglazirane pločice, te prešane i ekstrudirane pločice. Kao osnovni tipovi keramičkih pločica navode se sinter, klinker, Terracotta, Majolica, pločice s crvenim biskvitom, pločice s bijelim biskvitom i mozaik.

Osim po veličini, obliku i dizajnu, pločice se razlikuju po svojim tehničkim karakteristikama koje su ujedno i osnovne smjernice za njihov odabir – bilo da se radi o oblaganju poda ili zida, vanjskoj ili unutrašnjoj upotrebi odnosno prostoru izloženom utjecaju niskim temperaturama, kemikalijama ili habanju.

Fizikalno mehanička svojstva određena su normom HRN EN 14411:2006 za pojedinu grupu pločica.

Pločice Keramike Modus zadovoljavaju sve zahtjeve navedene norme po grupama u kojima su deklarirane. Keramika Modus posjeduje ateste koji dokazuju slijedeća svojstva:

•  SAVOJNA ČVRSTOĆA

Savojna čvrstoća: keramička pločica je proizvod koji prema svojim namjenskim karakteristikama treba biti otporan na lomljenje i pucanje, odnosno proizvod koji treba biti čvrst.

•  UPIJANJE VODE

Upijanje vode je karakteristika koja pokazuje razinu poroznosti pločice. Veće upijanje vode označava veći porozitet i obratno, manje upijanje znači da je struktura kompaktnija. Pločice s malom apsorpcijom vode (E<3%) otporne su na smrzavanje.

•  OTPORNOST NA KISELINE I LUŽINE

Ispituje se otpornost glazure na utjecaj kiselina i lužina.

•  OTPORNOST NA KEMIKALIJE KOJE SE KORISTE U DOMAĆINSTVU

Ispitivanjem se utvrđuje otpornost glazure na kemikalije koje se koriste prilikom čišćenja u domaćinstvu.

•  OTPORNOST NA MRLJE

Ispituje se otpornost glazure na tvari koje uzrokuju mrlje.

•  OTPORNOST NA VLASAVOST

Također se odnosi na svojstva glazure, utvrđuje se njena otpornost na nastajanje tankih pukotina.

•  OTPORNOST NA ABRAZIJU

Ispitivanje se odnosi na utvrđivanje otpornosti pločica na oštećenja od trenja ili grebanja.

•  OTPORNOST NA SMRZAVANJE

Otpornost na smrzavanje bitna je karakteristika pločica za vanjsko oblaganje.